Benigni tumori kosti

Osteokondrom: Osteokondromi (koštanohrskavične egzostoze), najčešći benigni tumori kosti, mogu nastati na svakom mjestu, no većinom uz krajeve dugih kostiju. Javljaju se pretežno između 10. i 20. godine, mogu biti solitarni ili multipli. Multipli osteokondromi se obično javljaju porodično. Sekudarni maligni kondrosarkomi se javljaju u nekih 10% bolesnika s multiplim osteokondromima, a u <1% solitarnih.

Ako tumor uzrokuje bolove (posebno ako dođe do prijeloma), ako ometa rast, pritišće na živac ili radiološki nalaz ukazuje na transformiranje u maligni kondrosarkom (str. 348), potrebna je kirurška (ekscizija) ili druga intervencija.

Kondrom: Javlja se u svakom uzrastu, ali je češći u odraslih, obično bude u medularnoj šupljini. Većinom ne izaziva simptome, no ako se proširi postaje bolan. Često predstavlja radiološki usputni nalaz; tada može pokazivati litičke promjene s točkasim kalcifikacijama, što se vidi i na scintigramu pa pobuđuje sumnju na malignitet. Radiološki je nalaz većinom ipak dovoljan za dijagnozu, u protivnom slučaju potrebno je izvršiti biopsiju.

Asimptomatski kondrom nije potrebno ekscidirati niti liječiti na drugi način, ali se preporučuje radiološko praćenje (nakon 6 mjeseci i 1 god., odnosno pri javljanju simptoma) da se isključi napredovanje.

Kondroblastom: Rijedak je, a nalazi se većinom u osoba između 10 i 20 god. Kako raste u epifizi, bujanjem zna razarati kost. Na radiogramu izgleda kao cista s mjestimičnim kalcifikatima. Treba ga kirurški ekscidirati.

Kondromiksofibrom: Vrlo je rijedak i javlja se prije 30. god. Radiološki nalaz (mahom ekscentrična, oštro ograničena litička promjena blizu krajeva dugih kostiju) je obično dovoljan za dijagnozu. Liječenje se sastoji iz ekscizije ili kiretaže.

Osteoidni osteom: Javlja se većinom u mlađih odraslih osoba, u svakoj kosti, no pretežno u dugačkima. Zna uzrokovati bolove, obično više noću, koje blagi analgetici, posebno ASK, tipično suzbijaju. Fizikalnim pregledom se zna otkriti atrofija regionalnih mišića. Radiološki se prokazuje kao mala prozračna zona okružena širom, sklerotičnom. Scintigram tehnecijem–99m tu nalazi povećano preuzimanje radiofarmaka. Izlječenje se postiže kirurškim uklanjanjem male radiolucentne jezgre ili perkutanom radiofrekventnom ablacijom.

Benigni gigantocelularni tumor: Pogađa većinom osobe u 3. i 4. desetljeću, nastaje u epifizama, a može erodirati ostatak kosti i širiti se na meka tkiva. Vrlo je sklon recidiviranju. Rijetko metastazira, no i metastaze su histološki benigne. Radiološki izgleda kao litička promjena kosti. Većinom se liječi kiretažom uz ispunjavanje šupljine metil metakrilatom. Ako je tumor vrlo velik, potrebna je cjelovita ekscizija.