Tendinitis i tenosinovitis

Riječ je o degenerativnim (tendinopatija) i upalnim (tendinitis) promjenama tetiva ili tetiva i njihovih ovojnica (tenosinovitis). Javljaju se bolovi pri pokretui osjetljivost na palpaciju. Kronično oštećenje ili upala tetive dovode do ožiljaka koji ograničavaju pokrete. Dijagnoza je klinička, a liječenje se sastoji iz mirovanja, NSAR, a ponekad i injiciranja kortikosteroida.

Kod tendinopatije se radi o deranju i degeneraciji tetive, ponekad s taloženjem vapna, dok je kod tendinitisa i tenosinovitisa u pitanju upala; najčešće su oštećene sinovijske ovojnice tetiva.

Većinom je zahvaćeno rame s pripadnim tetivama (manžeta rotatora), tetiva duge glave bicepsa, ulnarnog i radijalnog fleksora zapešća, fleksora prstiju, poplitealna i Ahilova tetiva (str. 2637), i tetive dugog abduktora i kratkog ekstenzora palca, koje dijele zajedničku fibroznu ovojnicu (de Quervainov sindrom—vidi str. 336).

Etiologija

Uzrok je većinom nepoznat. Pretežno se javlja u sredovječnih i starijih osoba, usporedno sa smanjenjem prokrvljenosti tetiva, čemu pridonose ponavljane mikrotraume. Nastanku pogoduju ponavljane i teške ozljede (na rubu rupture), naprezanja i neuobičajena opterećenja. Tendinitis se javlja i u sklopu sustavnih bolesti (poglavito RA, SSc, giht, reaktivni artritis, dijabetes, a vrlo rijetko i amiloidoza te ekstremna hiperkolesterolemija). U mlađih, navlastito u žena, gonokokna infekcija zna izazvati migrirajući tenosinovitis.

Klinička slika i dijagnoza

Oboljele su tetive bolne pri pokretima, njihove ovojnice bubre i nakupljaju tekućinu. Otok je ponekad palpabilan, nerijetko i vidljiv. U sistemnoj sklerozi tetivne ovojnice ne bubre, ali uzrokuju trenje koje se pri klizanju tetive unutar ovojnice osjeća ili čuje pomoću stetoskopa. Pri palpaciji se javlja lokalizirana osjetljivost različitog intenziteta.

Tendinitis rotatorske manžete (str. 2632) je vodeći uzrok bolnog ramena; bol se javlja pri aktivnoj abdukciji za 40–120° i pri unutarnjoj rotaciji ruke. Ponekad se radiološki dokazuju depoziti vapna u tetivi.

U tendinitisu bicepsa bol se pojačava fleksijom u ramenu ili supinacijom podlaktice uz otpor. Osjetljivost se izaziva proksimalno, iznad sulkusa bicepsa na glavi humerusa, ako liječnik palcem “prebacuje” tetivu.

Tenosinovitis volarnih fleksora (digitalni tendinitis—vidi i str. 336) jedna je od najčešćih mišićnoskeletnih tegoba koja se nerijetko previdi. Bolovi se javljaju na dlanu, s volarne strane palca i drugih prstiju, uz distalno širenje. Dijagnoza se postavlja izazivanjem bolnosti na palpaciju tetive i njene ovojnice te nalazom nateknuća, ponekad i čvorića. Kasnije dolazi do škljocanja i preskoka prstiju pri fleksiji (engl. trigger finger).

Trohanterični burzitis je u stvari tendinitis srednjeg glutealnog mišića. Javlja se iznad lateralne prominencije velikog trohantera i obično je posljedica dugotrajnog pritiska, ozljede ili upale (npr. uz RA); karakteristična je lokalna osjetljivost.

Liječenje

Simptomi se povlače mirovanjem ili imobiliziranjem tetive (udlaga, položajni zavoj), primjenom topline (za kronične upale) ili hladnoće (za akutne upale) i visokim dozama NSAR (TBL. 34–2, str. 287) kroz 7–10 dana. Indometacin ili kolhicin su korisni kod gihta (str. 299). Nakon smirenja upale treba provoditi vježbe razgibavanja više puta dnevno, što je osobito važno za rame, gdje brzo nastaju kontrakture.

Korisne su i lokalne injekcije dugodjelujućih kortikosteroida (npr. deksametazon acetat 8 mg/ml ili metilprednisolon acetat 20–40 mg/ml, ovisno o lokalizaciji). Dijagnoza se potvrđuje ako nakon primjene jednakog ili dvostrukog volumena lokalnog anestetika (npr. 0,5% bupivakain) bolovi promptno nestaju. Treba paziti da se ne injicira u samu tetivu, što se prepoznaje po izrazitom otporu, jer se tako tetiva još više slabi i povećava opasnost njene rupture. Rizik rupture se također smanjuje imobliziranjem injiciranog dijela. Simptomi se u rijetkim slučajevima znadu pogoršati do 24 h nakon injekcije.

Ponekad je potrebno višestruko injiciranje uz simptomatsku terapiju. U rijetkim, torpidnim slučajevima indicirana je kirurška eksploracija, uklanjanje vapnenih depozita i reparacija rotatorske manžete uz kasniju fizikalnu terapiju. Prigodno je indicirano i operativno rješavanje ožiljaka i kontraktura, odnosno tenosinovektomija kod RA.