Fibromialgija

Fibromialgija je često vanzglobno stanje nepoznate etiologije, karakterizirano dubokim bolovima, osjetljivošću i zakočenjem mišića, tetivnih pripoja i susjednih mekih tkiva. Dijagnoza je klinička, a liječi se vježbama, lokalnom toplinom te analgeticima i sedativima.

Zahvaćeno može biti svako mišićnovezivno tkivo, a najčešće zatiljak, vrat, ramena, prsni koš, križa i bedra. Ograničena bol i osjetljivost, tj. miofascijalni bolni sindrom (str. 865) se često pripisuju preopterećenju ili mikrotraumama. Simptomi fibromijalgije su više generalizirani, bez specifičnih histoloških promjena. Ponekad se javljaju uz druge reumatske bolesti, što otežava dijagnozu. Ovo često stanje se javlja pretežno u žena, ali se nalazi i u djece te u adolescenata. Uzrok fibromialgije je nepoznat, ali joj pogoduju poremećaji 4. faze sna kao i emocionalni stres, a pokrenuti je mogu virusne i druge sistemske infekcije (npr. Lymeska borelioza).

Klinička slika i dijagnoza

Ukočenost i bolovi kod fibromialgije obično nastupaju postupno, difuzno i duboko. Simptome pogoršavaju okolišni ili emocionalni stres, loš san, ozljede, izlaganje vlagi i hladnoći, kao i pogrešna tvrdnja liječnika da je “problem u glavi”. Bolesnici su napeti, tjeskobni, klonuli, ponekad i deprimirani. Mnogi usto imaju simptome iritabilnog crijeva ili tenzijske glavobolje.

Na fibromialgiju ukazuju generalizirani bolovi i osjetljivost, posebno ako su u nerazmjeru s fizikalnim nalazom, ako su laboratorijski nalazi uredni unatoč brojnim tegobama te ako je umor vodeći simptom. Treba odrediti SE, CRP, CK te isključiti hipotireozu i hepatitis C, koji često izazivaju iste poteškoće. Sindrom kroničnog umora (vidi str. 2740) uzrokuje slične, generalizirane mialgije. I reumatska polimialgija (vidi str. 278) izaziva generalizirane bolove u mišićima, osobito u starijih osoba, ali pretežno zahvaća proksimalne mišiće i prati je vrlo ubrzana SE.

Prognoza i liječenje

Fibromialgija zna spontano nestati ako se smanji stres, ali se često vraća ili postaje kronična. Uz sveobuhvatni program podrške funkcijska prognoza je obično povoljna, premda stanoviti stupanj tegoba perzistira.

Olakšanje se postiže vježbama istezanja, aerobnom tjelovježbom, krepkim snom, lokalnom primjenom topline i blagom masažom. Važna je kontrola ukupnog stresa. Zahvaćeni se mišići svakodnevno blago i dugotrajno istežu kroz nekih 30 s, što se ponavlja oko 5×. Aerobne vježbe (npr. brzo hodanje, plivanje, vožnja bicikla) poboljšavaju simptome.

Kritično je važno poboljšanje sna. Niske doze tricikličkih antidepresiva (npr. amitriptilin 10–50 mg, trazodon 50–150 mg, doksepin 10–25 mg) ili farmakološki sličnog ciklobenzaprina 10–40 mg prije spavanja omogućuju dublji san i smanjuju mišićne bolove. Daju se najniže djelotvorne doze jer se zbog bunovnosti, sušenja ustiju i drugih nuspojava dosta teško podnose, posebno među starijim bolesnicima. Neopioidni analgetici mogu pojedincima djelovati povoljno, ali se općenito nisu pokazali učinkovitima. Opioide treba izbjegavati. Određena mjesta izrazite bolnosti mogu se infiltrirati s 1–5 ml 0,5% bupivakaina ili 1% lidokaina, ali to nije težište terapije. Posebno treba paziti da se ne poremeti san davanjem lijekova koji potiču nesanicu. Prateću anksioznost ili depresiju treba dakako posebno liječiti.

MSD priručnik dijagnostike i terapije

Slika 40–1. Dijagnosticiranje fibromialgije. Traže se ove osobitosti: (1) Bol na palpaciju bar 11 od 18 prikazanih, osjetljivih točaka. Pritisak treba biti oko 4 kg, a palpacija mora izazvati bol. (2) Anamneza difuznih bolova kroz bar 3 mj.; bolovi trebaju biti s obje strane tijela, iznad i ispod pasa te u aksijalnom kosturu (vratna kralježnica ili prednja strana prsiju ili torakalna kralježnica ili križa).