Inficirani ugrizi

I mala, skoro ubodna rana, posebno ljudskog ili mačjeg ugriza, može znatno oštetiti tetivu, zglobnu čahuru ili zglobnu hrskavicu. Ako je uzrok čovjek, većinom je u pitanju ozljeda koju zubi nanesu metakarpofalangealnom zglobu pri udarcu stisnutom šakom u usta. Oralna flora sadrži stafilokoke, enterokoke, Eikenella corrodens i anaerobe. Pacijenti s takvim ozljedama obično čekaju satima pa i danima prije traženja liječničke pomoći, čime se infekcija pogoršava. Životinjski ugrizi unose niz potencijalnih patogena, uključujući Pasteurella multocida (posebno mačke), stafilokoke, streptokoke i anaerobe. Ozbiljne komplikacije su infektivni artritis i osteomijelitis.

Klinička slika i dijagnoza

Crvenilo i bolnost na mjestu ugriza upućuju na infekciju. Osjetljivost uzduž tetive govori za širenje na tetivnu ovojnicu. Pogoršanje boli pri pokretu ukazuje na infekciju zgloba ili tetivne ovojnice.

Dijagnoza je klinička, ali pri prekidu kontinuiteta kože preporučuje se radiogram kako bi se otkrio prijelom, krhotina zuba ili drugo strano tijelo koje bi moglo postati izvorište dugotrajne infekcije.

Liječenje

Sastoji se iz kirurškog debridmana bez zatvaranja rane i primjene antibiotika. U ambulantnim okolnostima obično se ide na monoterapiju amoksicilinom/klavulanskom kiselinom, 500 mg 3×/dan PO ili na kombinaciju penicilina, 500 mg 4×/dan (za E. corrodens, P. multocida, streptokoke i anaerobe) s jednim cefalosporinom (npr. cefaleksin 500 mg PO 4×/dan) ili semisintetskim penicilinom (npr. dikloksacilin, 500 mg PO 4×/dan) za stafilokoke. Ako je pacijent preosjetljiv na penicilin, daje se klindamicin 300 mg PO 4×/dan. Ruku treba imobilizirati u funkcijskom položaju i podignuti (SL. 42–3).

Neinficiranom ugrizu treba samo osvježiti rubove rane uz profilaktičnu primjenu ½ spomenutih doza antibiotika.