Nealkoholni steatohepatitis

Nealkoholni steatohepatitis je sindrom koji se razvija u bolesnika koji nisu alkoholičari, a izaziva oštećenje jetre koje se histološki ne razlikuje od alkoholnog hepatitsa. Razvija se najčešće u žena srednje dobi, od kojih mnoge imaju prekomjernu težinu ili povišenu razinu glukoze ili lipida u krvi. Patogeneza nije razjašnjena, ali se čini da je u svezi s inzulinskom rezistencijom (npr. kao kod prekomjerne težine ili metaboličkog sindroma). Većina je bolesnika bez simptoma. U laboratorijskim nalazima povišene su vrijednosti aminotransferaza. Dijagnozu potvrđuje biopsija. Liječi se eliminacijom uzroka i rizičnih čimbenika.

Nealkoholni steatohepatitis (NASH—poznat i kao steatonekroza) dijagnosticira se najčešće u žena između 40 i 60 godina, među kojima su mnoge prekomjerno teške, boluju od tipa 2 šećerne bolesti ili hiperlipidemije, premda se bolest može pojaviti u svim dobnim skupinama i u oba spola.

Patofiziološki se radi o nakupljanju masnoća (steatoza), upali, te ponekad i fibrozi. Steatoza nastaje zbog nakupljanja triglicerida u jetri. Potencijalni mehanizmi nastajanja steatoze su smanjena sinteza lipoproteina vrlo niske gustoće (VLDL) i pojačana sinteza triglicerida u jetri (moguće zbog smanjene oksidacije masnih kiselina ili povećane koncentracije masnih kiselina koje se dopremaju u jetru). Upala može nastati kao posljedica oštećenja stanične membrane zbog peroksidacije lipida. Ove promjene mogu stimulirati jetrene stelatne stanice, rezultirajući fibrozom. U uznapredovalom stadiju, NASH može uzrokovati cirozu i portalnu hipertenziju.

Većina je bolesnika bez simptoma. Neki se, međutim, žale na umor, opću slabost ili nelagodu u gornjem desnom dijelu trbuha. Hepatomegalija se razvija u oko 75% bolesnika. Splenomegalija se može razviti uz uznapredovalu fibrozu jetre i najčešće je prvi znak portalne hipertenzije. Bolesnici s cirozom koja je posljedica NASH–a često nemaju simptome ni znakove kronične bolesti jetre.

Dijagnoza

Najčešći laboratorijski pokazatelji su povišene vrijednosti aminotransferaza. Za razliku od alkoholne bolesti jetre, omjer AST/ALT u NASH–u najčešće je <1. Vrijednosti alkalne fosfataze i γ–glutamil transpeptidaze (GGT) ponekad su povišene. Hiperbilirubinemija, produženo protrombinsko vrijeme i hipoalbuminemija rijetko su izraženi.

Za dijagnozu su potrebni čvrsti dokazi (kao što je anamneza koju potvrđuju obitelj i prijatelji) da konzumacija alkohola nije bila pretjerana (npr. <20 g/dan). Serologija mora isključiti hepatitis B i C (tj. HBs antigen i HCV antitijelo moraju biti negativni). Biopsija jetre mora potvrditi oštećenje slično onome u alkoholnom hepatitisu, uključujući velike masne kapljice (makrovezikularna masna infiltracija). Indikacije za biopsiju su nerazjašnjen uzrok portalne hipertenzije (sa splenomegalijom ili citopenijom) i nerazjašnjeno povišene vrijednosti aminotransferaze koji traju >6 mjeseci u bolesnika s dijabetesom, prekomjernom težinom ili hiperlipidemijom. Slikovne dijagnostičke metode, uključujući ultrazvuk, CT, te posebno MR, mogu otkriti steatozu jetre. Međutim, ove pretrage ne mogu identificirati upalu tipičnu za NASH i ne mogu razlučiti NASH od drugih uzroka jetrene steatoze.

Prognoza i liječenje

Prognoza bolesti je dvojbena. Najčešće se ne razvija zatajenje jetre ni ciroza. Međutim, neki lijekovi (npr. citotoksični) kao i metabolički poremećaji ubrzavaju razvoj NASH. Prognoza je često dobra, ukoliko se ne pojave komplikacije (npr. krvarenje iz varikoziteta jednjaka).

Jedini široko prihvaćen način liječenja je eliminacija potencijalnih uzroka i rizičnih čimbenika. To uključuje prekid uzimanja lijekova ili toksina, mršavljenje te liječenje hiperlipidemije i/ili hiperglikemije. Mnogi drugi načini liječenja (npr. ursodeoksikolna kiselina, vitamin E, metronidazol, metformin, betain, glukagon, infuzija glutamina) nisu se pokazali uspješnima.